Osnovni cilj koji se želi postići predviđenim mjerama je sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama i muškarcima u javnoj i privatnoj sferi, kao i sve oblike trgovine ljudima uspostavljanjem efikasnog sistema zaštite i prevencije

I.1.1. Uvođenje i primjena međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova, kao  obaveza kojima se direktno ili indirektno regulira sprečavanje i suzbijanje nasilja na osnovu spola, uključujući nasilje u porodici, kao i trgovinu ljudima;
I.1.2. Redovno sistematsko prikupljanje, analiza i objavljivanje podataka i informacija o tipovima i obimu nasilja na osnovu spola, uključujući nasilje u porodici, kao i trgovinu ljudima;
I.1.3. Uspostavljanje efikasanog sistema zaštite i prevencije nasilja na osnovu spola, kao i prevencije i kažnjavanja trgovine ljudima, naročito žena i djece, uključujući zaštitu potencijalnih i stvarnih žrtava, njihovu rehabilitaciju i sudsko gonjenje počinilaca;
I.1.4. Provođenje aktivnosti državne i entitetskih strategija i akcionih planova za prevenciju i borbu protiv nasilja na osnovu spola, uključujući nasilje u porodici, te za prevenciju i borbu protiv trgovine ljudima;
I.1.5. Provođenje ili podrška istraživanjima o razmjerama i aspektima problema nasilja na osnovu spola, uključujući nasilje u porodici, kao i trgovinu ljudima;
I.1.6. Provođenje edukativnih programa za profesionalce, pružaoce usluga, uključujući i posebne obuke za prevenciju i suzbijanje nasilja na osnovu spola i trgovine ljudima, uključujući identificiranje i pomoć žrtvama, te zaštitu njihovih ljudskih prava;
I.1.7. Podrška programima psihosocijalnog tretmana počinilaca ili onih koji pribjegavaju nasilnom ponašanju u porodici i drugim sredinama, kao i programima za reintegraciju žrtava nasilja i trgovine ljudima u društvo, uključujući i reintegraciju u obrazovni sistem i na tržište rada;
I.1.8. Provođenje promotivnih aktivnosti, informativnih kampanja i kampanja za podizanje svijesti javnosti u pogledu nasilja nad ženama kao kršenju ljudskih prava, uključujući i konkretne poruke upućene dječacima i muškarcima o njihovoj odgovornosti u pogledu prevencije i ukidanja nasilja nad ženama i u porodici;
I.1.9. Provođenje promotivnih aktivnosti, informativnih kampanja i kampanja za podizanje svijesti žena, djevojaka i djevojčica, kao naročito ugroženih kategorija o pojavi trgovine ljudima;
I.1.10. Praćenje i izvještavanje o pojavnim oblicima nasilja na osnovu spola, kao i  trgovine ženama i djevojčicama i preduzetim mjerama za suzbijanje ovih pojava.
Nosioci odgovornosti: Organi vlasti na državnom i entitetskom nivou, kantonalni organi i organi jedinica lokalne samouprave, u skladu s resornim nadležnostima propisanim važećim zakonskim propisima.
Rok za provođenje: 2013.- 2017.

nasilje

Federacija BiH (FBIH) je do sad poduzela niz mjera za uspostavljanje zakonodavnog, institucionalnog i organizacionog okvira za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici, što predstavlja jednu od najčešćih i najrasprostranjenijih vrsta nasilja nad ženama. Ovi napori su rezultirali ne samo donošenjem posebnog zakonskog okvira za prevenciju i suzbijanje nasilja u porodici, već́ i novih institucionalnih i organizacionih aranžmana kojima se nastoji osigurati multidisciplinarni pristup zaštiti žrtava nasilja, te efikasno kažnjavanje počinilaca. Donesene mjere rezultirale su i većim stepenom šire društvene svijesti o problemu nasilja, te boljim shvatanjem nasilja u porodici kao društvenog, a ne privatnog problema. Tome u prilog govore i podaci o registriranim slučajevima nasilja u porodici. U posmatranom periodu (2010. – 2012.) bilježi se njihov rast, što može biti posljedica povećane incidencije, ali je vjerovatnije da se radi o većem broju prijavljivanja slučajeva i lakšem pristupu sudskoj zaštiti. U Federaciji BiH to se može pripisati i aktivnostima koje su se provodile u okviru Strateškog plana za prevenciju nasilja u porodici za Federaciju BiH 2009-2010. godine, finansijskog mehanizma za provođenje GAP-a, FIGAP, i nizu projekata vladinih i nevladinih organizacija čiji je cilj bio da se uspostavi međusobna saradnja svih institucija na lokalnom nivou koje su uključene u sistem zaštite žrtava svih oblika nasilja, uključujući i nasilje u porodici.

Unatoč učinjenom napretku i dalje su prisutne značajne prepreke za rješavanje pitanja nasilja u porodici. Zbog dugotrajnosti krivičnog postupka pred sudovima zaštita koju žrtve dobivaju ne može se smatrati efikasnom i pravovremenom. Profesionalci koji su dužni postupati po zakonu u slučaju prijavljivanja čina nasilja i dalje nisu dovoljno senzibilizirani i educirani za svu kompleksnost ovog djela, pa često izostaje adekvatan rodno senzitivan pristup. Posljedica je preblaga kaznena politika.

Prepoznat je i problem neusaglašene jedinstvene metodologije prikupljanja i obrade podataka, što za rezultat ima nepotpune i kontradiktorne statistike o broju prijavljenih i procesuiranih slučajeva.

Strateško opredjeljenje Vlade Federacije BiH za zaštitu žena i porodica i borbu protiv nasilja svake vrste jasno je izraženo i nasilje je prepoznato kao rodno zasnovano i uvjetovano neravnomjernim odnosom moći u porodici. Osiguravanjem budžetskih sredstava za finansiranje sigurnih kuća i drugih oblika zaštite i pomoći žrtava to se opredjeljenje mora do kraja realizirati, što predstavlja veliki izazov.