Adekvatne zakonodavne politike su iznimno važne za postizanje ravnopravnosti spolova, jer zakonski i podzakonski propisi s jedne strane predstavljaju temelj za djelovanje svih društvenih aktera, ali s druge strane stvaraju i pravnu osnovu u slučajevima kad pojedinac traži zaštitu svojih prava pred nadležnim organima. Radi raspodjele nadležnosti u Bosni i Hercegovini određeni zakoni su neminovno po- stavljeni okvirno i zahtijevaju usklađenost zakona koje donose drugi organi vlasti u svojoj nadležnosti sa tim tzv. okvirnim zakonima. okvirni zakoni pri tome daju generalne smjernice kako pristupati određenoj problematici.
Upravo radi poštivanja ustavom utvrđenih nadležnosti pojedinih političko-teritorijalnih jedinica u Bosni i Hercegovini, ali poštujući i činjenicu da postoje zakoni koji kao lex speciales već uređuju pojedine oblasti, odredbe ZoRS-a često ne mogu u potpunosti precizirati mjere koje se u konkretnom slučaju trebaju poduzeti radi otklanjanja i/ili postizanja ravnopravnosti spolova, nego normiraju obavezu drugih nivoa vlasti (ali i drugih društvenih aktera) da poduzimaju odgovarajuće mjere i usklađuju svoje propise sa ZoRS-om. Stoga su sve institucije vlasti u BiH dužne da u okviru svojih nadležnosti vrše stalnu reviziju zakonodavnih politika – putem izmjena i dopuna zakona s ciljem osiguranja ravnopravnosti spolova.
Obaveze usaglašavanja zakona
Tokom rada institucija za ravnopravnost spolova na izmjeni i dopuni zakona uočeno je više mogućih konkretnih pristupa izmjenama pojedinačnih zakona. oni sežu od izmjene načela zakona, preko uvođenja kvantitativne ravnopravnosti u upravljačkim tijelima i na radnim mjestima istog stupnja složenosti, pa sve do davanja prednosti kandidatima određenog spola prilikom procesa imenovanja na funkcije ili zapošljavanja. također, iako se može činiti da je to samo formalnost, pažnju treba obratiti i na korištenje gender senzitivnog jezika, jer ipak ne treba podcijeniti utjecaj forme na formiranje svijesti u društvu.
U članu 30. Zakona o ravnopravnosti spolova u BIH propisana je obaveza:
“Svi državni i entitetski zakoni, kao i drugi odgovarajući propisi uskladit će se s odredbama ovog zakona, najkasnije u roku od 6 mjeseci.”
Pored toga, međunarodni standardi u oblasti ravnopravnosti spolova su “živi instrumenti” koji neprestano mijenjaju obaveze država u pogledu osiguranja mehanizama za ravnopravnost spolova.