Da bi se Bosna i Hercegovina, pa tako i Federacija BiH, približila evropskom cilju da postane društvo znanja, potrebno je da ima naučnoistraživačke institucije koje će biti stvarni proizvođači znanja i visokoškolske institucije kao distributere znanja, koji će predvoditi ostale institucije prema tom cilju. Potpisivanjem Bolonjske deklaracije Bosna i Hercegovina je pokazala interes da bude društvo znanja. Za takvu ulogu oblast visokog obrazovanja i naučnoistraživačkog rada moraju biti prepoznati kao prioritet u izdvajanjima i investiranju u kadrove i materijalnu infrastrukturu, što, kako analize pokazuju, u Federaciji BiH nije slučaj. Naime, ukupna sredstva za finansiranje nauke u Bosni i Hercegovini su prosječno ispod 0,1% BDP (u njima država učestvuje sa više od 80%, poslovni sektor sa oko 10%, te obrazovne institucije i ostali ispod 10%). Prema podacima Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, u 2009. godini Bosna i Hercegovina je u oblast nauke i tehnološkog razvoja uložila ukupno (država, entiteti, kantoni) 0,08% BDP[1]. Ukoliko se to uporedi sa 1,9% BDP koje EU izdvaja za finansiranje istraživačke djelatnosti, ili sa 3,59% svog BDP koje ulaže Švedska, 2,74% Švajcarska ili 1,55% Island, jasno je da se u Bosni i Hercegovina, a samim tim i u Federaciji BiH, razvoj naučnoistraživačkog rada još uvijek ne prepoznaje kao prioritet.

Prema postojećoj ustavnoj strukturi, obrazovanje je nadležnost kantonalnog nivoa vlasti, što kao posljedicu ima manje efikasno korištenje finansijskih i ljudskih resursa. Za razliku od evropskog trenda udruživanja sredstava i ljudskih kapaciteta na zajedničkim projektima i istraživanjima od interesa za države učesnice, u Federaciji se uočava trend ekspanzije visokoškolskih ustanova.

Navedeno stanje u oblasti visokog obrazovanja i nauke i istraživanja posljedica je i pravnog i institucionalnog okvira za ovu oblast u Bosni i Hercegovini, koje je odraz kompleksnog uređenja države, definiranog Ustavom BiH, ustavima entiteta i kantona, te Statutom Distrikta Brčko. Oblast visokog obrazovanja u BiH uređena je okvirnim zakonom. Ovaj zakon je usvojen na nivou države 2007. godine s ciljem da utvrdi osnove na kojima će se ujednačiti propisi na nižim nivoima vlasti na kojima je nadležnost za visoko obrazovanje. U Federaciji BiH ova oblast je uređena na nivou kantona, pa tako svih deset kantona ima svoje zakone i druge propise, a proces usklađivanja sa odredbama Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH još uvijek traje.

Rezultat reforme visokog obrazovanja jeste i sedam osnovnih strategija i smjernica za implementaciju bolonjskog procesa usvojenih na nivou BiH, i to: Okvir za visokoškolske kvalifikacije u BiH, Provođenje okvira za visokoškolske kvalifikacije u BiH, Standardi i smjernice za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH, Preporuke za implementaciju osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH, Državni akcioni plan za priznavanje kvalifikacija u BiH, Model dodatka diplomi za BiH i Priručnik za korisnike za model dodatka diplomi za BiH. Također, na nivou BiH uspostavljeni su Agencija za razvoj visokog obrazovanje i osiguranje kvaliteta i Centar za informiranje i priznavanje dokumenata iz područja visokog obrazovanja. Formirana su i tijela za koordinaciju obrazovnog sektora, i to: Konferencija ministara obrazovanja u BiH i Vijeće za opće obrazovanje u BiH. Uspostavljena je i Rektorska konferencija BiH, koja utvrđuje i zastupa zajedničke interese univerziteta u Bosni i Hercegovini, ostvaruje saradnju sa institucijama u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini i djeluje kao savjetodavno tijelo za provođenje reforme visokog obrazovanja. Pa ipak, analize pokazuju da je napredak u reformi visokog obrazovanja u kontekstu evropskih integracija veoma spor, što se ogleda u neuspjehu da se podignu akademski standardi i mogućnosti na nivo koji se očekuje od zemalja kandidatkinja za članstvo u EU i samim tim izostaje mogućnost da BiH postane dio evropskog prostora visokog obrazovanja.

Najvažniji subjekti u oblasti naučnoistraživačke djelatnosti su: akademije nauka sa institutima koji im pripadaju, univerziteti (sa institutima i fakultetima u svom sastavu), instituti u statusu javnopravnih ili privatnopravnih ustanova ili preduzeća, istraživački centri ili instituti u preduzećima[2].

Kad je riječ o visokoškolskim ustanovama, u FBiH trenutno postoji šest javnih univerziteta: Univerzitet u Sarajevu, Univerzitet u Tuzli, Sveučilište u Mostaru, Univerzitet “Džemal Bijedić“ u Mostaru, Univerzitet u Bihaću i Univerzitet u Zenici. Pored javnih visokoškolskih ustanova, u Federaciji BiH djeluje veći broj privatnih visokoškolskih ustanova koje su prema zakonu jednako tretirane, a koje se mogu podijeliti na privatne vjerske visokoškolske ustanove i ostale privatne visokoškolske ustanove. Privatne vjerske visokoškolske ustanove, koje imaju dugu tradiciju postojanja i čiji rani počeci sežu u daleku prošlost, jesu: Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu i Franjevačka teologija u Sarajevu. Prema podacima iz 2012. godine, u FBiH je djelovalo osam privatnih univerziteta, četiri privatna fakulteta i jedna visoka škola.

Prema podacima iz 1999. godine, samo 15% pripadnika/ca relevantne generacije (starost od 18 do 24 godine) u BiH je bilo upisano na viši stepen obrazovanja poslije srednje škole (tercijarna edukacija). Međutim, od 2000. došlo je do velikog porasta broja upisanih studenata, tako da se u Federaciji BiH studentska populacija u periodu od 2003/2004. do 2007/2008. godine povećala za 26%, uglavnom u javnom sektoru. Najveći i najbrži porast broja studenata bilježi se u oblasti društvenih nauka, a interes za prirodne, tehničke i biotehničke nauke je izuzetno nizak[3].

Na sljedećem grafičkom prikazu dat je pregled upisanih studenata u VŠU u FBiH u periodu od 2010. do 2012. godine. U akademskoj 2012/2013. godini na visokoškolske ustanove u Federaciji BiH, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u prvu godinu studija upisano je ukupno 27.660 studenta/ice, što je za oko 7% manje u odnosu na akademsku 2011/2012. godinu. Smanjenje broja upisanih studenata/ica u prvu godinu studija u odnosu na prethodnu godinu zabilježeno je na javnim univerzitetima za 7%, na privatnim za 15% i na vjerskim fakultetima za 9%. Kao što možemo vidjeti, procenat upisanih žena je veći od broja upisanih muškaraca. U 2011/2012. godini najveći broj studenata/ica je upisao ekonomske fakultete (ukupno 9.707, od toga 6.012 žena), zatim, filozofske fakultete (ukupno 7.659, od toga 5.504 žena). Zanimljiv je podatak da se najmanji broj studenata upisuje na metalurške fakultete, ukupno 285, ali je na njima više od polovine žena – 166.

o9Graf 22 Omjer studenata i studentica na visokoškolskim ustanovama u FBiH 2010 – 2012

Pregled diplomiranih studenata/ica sa univerziteta u FBiH (ovaj broj uključuje diplomante starog studijskog programa, kao i bolonjskog progama I, II i III ciklusa) pokazuje da je broj žena znatno veći od broja muškaraca koji su diplomirali u periodu od 2010/2011. do 2012/2013. Pri tome je važan podatak da je i broj upisanih studentica u ovom periodu bio veći od broja upisanih studenata.

010

Graf 23 Omjer diplomiranih studenata i studentica u FBiH 2010 – 2012

Na sljedećem prikazu je omjer promoviranih magistara i specijalista nauka muškog i ženskog spola u periodu od 2010. do 2012. u FBiH. Vidimo da se u navedenom periodu generalno broj povećao. Magistara i specijalista muškog spola je procentualno nešto više. Omjer muškaraca u korist žena bio je najveći 2010. godine (58% muškaraca), u 2011. godini je došlo do izjednačenja, a 2012. godine opet imamo 53% muškaraca u odnosu na 47% žena.

011

Graf 24 Magistri i specijalisti nauka u FBiH u odnosu na spol

Sljedeći prikaz daje nam omjer promoviranih doktora nauka u periodu od 2010. do 2012. godine na nivou FBiH. Ponovo vidimo trend većeg broja muškaraca nego žena, pri čemu je 2011. godine bilo čak 63% muškaraca, a 2012. godine taj omjer je smanjen i iznosi 52% prema 48%. Imajući na umu da je značajno više djevojaka studiralo i završilo studij I ciklusa (uključujući i stari program), a da njihovo učešće među magistrima i doktorima nauka (II i III ciklus) progresivno pada, zaključujemo da žene imaju manje mogućnosti da se bave naučnoistraživačkim radom, kao i da osiguraju nastavničku karijeru na visokoškolskim ustanovama. Ovaj trend svjedoči o još uvijek prisutnom fenomenu „vertikalnog gubitka žena“ (gender leak) u oblasti visokog obrazovanja i naučnoistraživačkog rada.

o12

Graf 25 Doktori nauka u FBiH u odnosu na spol

Sljedeći pregled upisanih studenata/ica prema spolu na visokoškolske ustanove Univerziteta u Sarajevu pokazuje da na većini fakulteta postoje velike razlike u broju mladića i djevojaka koji na njima studiraju.

Fakulteti Ukupno Muškarci Žene
Arhitektonski fakultet 257 112 145
Ekonomski fakultet 950 290 660
Elektrotehnički fakultet 434 252 182
Fakultet kriminoloških nauka 486 322 164
Političke nauke 1190 417 773
Fakultet sporta i tjelesnog odgoja 326 255 71
Fakultet za saobraćaj i komunikacije 514 322 192
Fakultet zdravstvenih studija 250 63 187
Farmaceutski fakultet 123 21 102
Filozofski fakultet 1313 302 1011
Građevinski fakultet 545 353 192
Mašinski fakultet 675 511 164
Medicinski fakultet 332 89 243
Pedagoška akademija 302 27 275
Poljoprivredno – prehrambeni fakultet 476 202 274
Pravni fakultet 957 276 681
Prirodno – matematički fakultet 1102 338 764
Stomatološki fakultet sa klinikama * * *
Šumarski fakultet 458 322 136
Veterinarski fakultet * * *
Vjerske visokoškolske ustanove      
Vrhbosanska visoka teološka škola * * *
Franjevačka teologija * * *
Fakultet islamskih nauka 701 564 137
Akademije      
Akademija likovnih umjetnosti 176 80 96
Akademija scenskih umjetnosti 34 18 19
Muzičkaakademija 164 64 100
*nisu dostupni podaci

Tabela 36 Broj upisanih studenata/ica u prvi ciklus Bolonje, prema spolu i fakultetima

Iz analize podataka predstavljenih u tabeli vidi se da postoje tradicionalno „ženski” fakulteti, kao što su, naprimjer, Pedagoška akademija i Filozofski fakultet, ili fakulteti na kojima je zabilježena „feminizacija naučnih oblasti”[4], kao što su humanističke nauke i medicinska grupa fakulteta, kao što su, npr., Farmaceutski fakultet na kojem studira gotovo pet puta više žena nego muškaraca, ili Ekonomski fakultet na kojem je taj broj u korist studentica dva i pol puta veći. Pri tome na Građevinskom ili Mašinskom fakultetu studira i do dva ili tri puta više mladića. Ovi podaci nam, svakako, potvrđuju generalno uočenu rodnu segregaciju prisutnu u visokoškolskom obrazovanju (pa i srednjoškolskom), odnosno rodnu segregaciju u izboru zanimanja u Bosni i Hercegovini. Budući da reforma univerziteta prema bolonjskom procesu nije uzela u obzir zahtjeve za uvođenje rodne perspektive (gender mainstreaming) u sve studijske programe i naučne oblasti, nameće se zaključak da je propuštena prilika da sadašnje generacije studenata i studentica steknu znanje iz oblasti roda koje će iskoristiti u svom budućem radu i za promjenu tradicionalnih shvatanja o muškim i ženskim zanimanjima.

Dalje, u pogledu zastupljenosti žena u nastavnom osoblju na VŠU u FBiH u periodu od 2007. do 2012. godine, vidimo da je porasla procentualna zastupljenost žena, gdje je u 2007. godini taj procenat iznosio 17%, a u 2012. se povećao na 23%. Međutim, dublja gender analiza nastavničkih i saradničkih zvanja na visokoškolskim ustanovama u FBiH pokazuje da je zastupljenost žena najveća na nižim, saradničkim, zvanjima, te da i ta podjela prati podjelu na tradicionalno „muške i ženske“ fakultete.

Tako, pregled spolne strukture nastavnog osoblja na VŠU u FBiH pokazuje ponovno „gubitak“ žena prema hijerarhijskoj ljestvici. Jaz je izrazito velik u najvišem zvanju – redovni/ profesor/ica (samo 20% žena), zatim, u zvanju vanrednog/e profesora/ice (28% žena), docenta/ice (42%), a u ostalim zvanjima (asistenti/ice, viši/e asistenti/ice i predavači/ice) dominiraju žene (56%).

U prilog tezi o izrazitoj podzastupljenosti žena na najvišim pozicijama u oblasti visokoškolskog obrazovanja i naučnoistraživačkog rada ide i podatak o veoma maloj prisutnosti žena u upravljačkim stukturama univerziteta u FBiH. Naime, naša analiza pokazuje da trenutno od 15 univerziteta u FBiH njih 12 na čelu ima muškarca, rektora, a samo jedna žena vodi univerzitet, Sveučilište u Mostaru. Također, 727 je prorektora muškaraca i sedam žena prorektora.

[1]Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke (2011), Strategija razvoja naučnoistraživačkog rada i istraživačko-razvojnog rada u FBiH za period od 2012. do 2022. god.

[2]Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke (2011), Strategija razvoja naučnoistraživačkog rada i istraživačko-razvojnog rada u FBiH za period od 2012 do 2022.

[3]Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke (2010), Informacija o stanju nauke u Federaciji Bosne i Hercegovine.

[4]Tomić, M. (2010), Žene u akademskoj profesiji i muška dominacija, Sociologija, Vol. LII, No. 2, str. 182.