Dugoročni cilj u oblasti prevencije nasilja u porodici je osigurati usklađeno, adekvatno i efikasno preventivno djelovanje organa vlasti na svim nivoima vlasti i nevladinih organizacija u sprječavanju nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini. Da bi se to provelo u stvarnost, Gender centar FBiH je učinio puno u uspostavljanju standarda i prikupljanju statističkih podataka o počinjenim krivičnim djelima nasilja u porodici od svih općinskih i kantonalnih sudova i kantonalnih tužilaštava u FBiH na godišnjem nivou, a rezultati statističke obrade prikupljenih podataka koriste se za izradu izvještaja prema Konvenciji CEDAW i za izradu preporuka za dalji rad institucija i donošenje mjera prevencije nasilja u porodici kao i zaštite žrtava nasilja u porodici .
Što se same statistike tiče, u ovom području je do 2012. godine bila naglašena upravo statistika, tj. rezultati istraživanja organizacija civilnog sektora, naročito onih organizacija i mreža koje podnose alternativne izvještaje o primjeni Konvencije CEDAW u BiH o nasilju u porodici. Ta istraživanja su isticala problem dostupnosti statističkih podataka o prijavljenim i procesuiranim krivičnim djelima nasilja u porodici koji se dobivaju od vladinih institucija i koje prve kontaktiraju sa ženama žrtvama nasilja, a to su policija i tužilaštva, te njihove nepotpunosti i kontradiktornosti.[1] Organizacije civilnog sektora koje su u direktnom kontaktu sa žrtvama nasilja također su prikupljale i prikupljaju statističke podatke tako što evidentiraju žrtve koje dobivaju besplatnu pravnu ili psiho-socijalnu pomoć, broj poziva na SOS telefon i korisnike/ce sigurne kuće, ali ne postoji jedinstvena metodologija prikupljanja i obrade podataka. Istraživanja na lokalnim nivoima su nedavno dopunjena i podacima i rezultatima Istraživanja o rasprostranjenosti i karakteristikama nasilja prema ženama u BiH, koje navodi da je čak 47,2 posto žena tokom odraslog života bilo bar jednom izloženo bar jednom obliku nasilja, dok je u toku 12 mjeseci koji su prethodili istraživanju u takvoj situaciji bilo 11,9 posto žena.[2] Ovo istraživanje je također ukazalo na različite, većinom nevidljive forme nasilja i na to da žrtve nasilja ni same ne prepoznaju različite vrste nasilja, niti sebe kao žrtve, da slabo poznaju mehanizme zaštite, a još manje im se obraćaju, najčešće zbog manjka povjerenja u subjekte zaštite. Važni pomaci su učinjeni i na poboljšanju kvalitete i dostupnosti statistika na nivou pojedinih institucija uključenih u proces koordinacije, prije svega policije, tužilaštava, sudova, centara za socijalni rad i gender centara.
Dostupni statistički podaci za krivično djelo nasilja u porodici i statistički podaci o izrečenim zaštitnim mjerama u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici za period 2010-2012. godine ukazuju upravo na velike promjene u kaznenim politikama sudova prema počiniocima krivičnih djela nasilja u porodici, naročito ako se ista uporedi sa periodom od 2006 – 2009. godine. Usvajanje Zakona o zaštiti od nasilja u porodici preklopilo se sa reformom sudova za prekršaje u smislu da su spojeni sa općinskim sudovima koji imaju teritorijalnu nadležnost u općini u kojoj je bio smješten sud za prekršaje.[3] Mada je primjena Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, naročito u prve dvije godine, uvela zabunu kod većine sudija općinskog suda (obzirom da ovaj zakon nije usklađen sa Zakonom o prekršajima i ima niz manjkavosti[4]) dodatna edukacijom profesionalaca (policajaca i sudija) započeta 2007. godine o postupanju u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici imala je pozitivan efekat na način da je policija već u 2008. godini podnijela više zahtjeva za izricanje zaštitnih mjera (120) u odnosu na prethodnu godinu (18), odnosno da su sudovi već u 2008. godini izrekli 53 zaštitne mjere.[5]
Analiza dostupnih podataka[6] o izrečenim sankcijama za krivično djelo nasilje u porodici iz člana 222. KZFBiH i krivično djelo i zaštitne mjere iz člana 6. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici FBiH 2010-2012. god. u FBiH pokazuje da se broj predmeta nasilja u porodici na općinskim sudovima u FBiH od 2010. do 2011. godine povećava, sa 351 na 446, nakon čega slijedi smanjenje u 2012. godini na 409. Međutim, broj oštećenih-žrtava konstantno se povećava – sa 387 u 2010. na 496 u 2011. i 554 u 2012. godini, i među njima je najviše žena, više od 70%, ali ima i muškaraca, čiji broj se povećava (0,9% 2010, 12% 2011. i 14% 2012. god.). Ovaj posljednji podatak ukazuje na to da se problem rodno zasnovanog nasilja počinje sagledavati kompleksnije, te da uključuje ne samo supružnike nego i druge članove porodice.
Iz dalje analize vidimo da je među osuđujućim presudama najviše uvjetnih, koje imaju trend povećanja (75% u 2010. i 2011, a 80% u 2012. god.). Kad je riječ o kazni zatvora, u 2010. godini bilo ih je manje nego novčanih, u 2011. njihov udio se povećao na 16% od svih kazni, a u 2012. godine se ponovo smanjio na 10%.
U slučaju izrečenih mjera prema Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici FBiH, vidimo trend povećanja – sa samo 63 mjere u 2010. godine na 166 u 2011. ili 189 izrečenih mjera 2012. godine.