Osnovni cilj koji se želi postići predviđenim mjerama je postizanje ravnopravne zastupljenosti spolova u kreiranju politika i donošenju odluka na svim nivoima organiziranja vlasti u Bosni i Hercegovini.

I.2.1. Integracija međunarodnih i domaćih standarda za ravnopravnost spolova, kao obaveza kojima se direktno ili indirektno regulira ravnopravno učešće u javnom životu, uključujući učešće u zakonodavnim organima, izvršnoj vlasti, javnoj upravi, sudstvu i diplomatiji;
I.2.2. Provođenje gender analiza i istraživanja o učešću žena i muškaraca u javnom životu i donošenju odluka, na bazi redovnog vođenja i objavljivanja statističke evidencije razvrstane po spolu o zastupljenosti na izbornim kandidatskim listama, rezultatima izbora na svim nivoima vlasti, te zastupljenosti žena i muškaraca u izvršnoj vlasti, javnoj upravi, sudstvu i diplomatiji;
I.2.3. Izrada i provođenje mjera za unapređenje ravnopravne zastupljenosti u javnom životu i na mjestima donošenja odluka;
I.2.4. Provođenje obuka radi jačanja kapaciteta političkih stranaka s ciljem povećanja broja žena u javnom životu i na svim nivoima odlučivanja;
I.2.5. Jačanje uloge i odgovornosti medija, provođenje promotivnih aktivnosti, informacionih kampanja i kampanja za podizanje svijesti javnosti o važnosti ravnopravne  zastupljenosti žena i muškaraca na svim nivoima političkog i javnog odlučivanja;
I.2.6. Redovno praćenje i izvještavanje o zastupljenosti žena i muškaraca na pozicijama donošenja odluka, izbornih listi i drugih procesa selekcije kandidata za rukovodeće pozicije u organima na svim nivoima organizacije vlasti, regionalnom i međunarodnom nivou.

Nosioci odgovornosti: Organi zakonodavne i izvršne vlasti na državnom i entitetskom nivou, kantonalni organi i organi jedinica lokalne samouprave, u skladu s resornim nadležnostima propisanim važećim zakonskim propisima, Centralna izborna komisija BiH.
Rok za provođenje: 2013.- 2017.

ravnopravnoU BiH, kao i FBiH, do sada su preuzete određene zakonske i druge mjere, posebno uvođenjem kvota u Izbornom zakonu BiH i Zakonu o finansiranju političkih partija, te djelovanjem kroz druge zakone s ciljem provođenja politike ravnopravnosti spolova, između ostalog, i u oblasti političkog i javnog života. Međutim još uvijek nije došlo do suštinske promjene statusa i utjecaja žene u političkom životu. Žene su i dalje na marginama političke moći, lišene utjecaja na formuliranje i provođenje politika.

Na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini postoji rodni debalans koji je najizraženiji na najvišim nivoima vlasti. BiH nikad nije imala niti jednu ženu članicu tročlanog Predsjedništva koje ima funkciju šefa države. Na poziciji predsjednika Federacije BiH, od uspostavljanja ove funkcije 1994. godine, od 11 predsjednika bila je samo jedna žena u periodu od 2007. do 2011. godine. Nijedna vlada u svom punom sazivu nije imala više od dvije ministrice od ukupno 17 ministarstava. Idući na niže nivoe vlasti, muškarci su dominirali i kao predsjednici vlada u svih deset kantona u FBiH, a među 100 kantonalnih ministara bilo je samo osam žena, i to najčešće u tzv. klasičnim ženskim portfeljima koji se bave stambenim pitanjima, socijalnom i zdravstvenom zaštitom, radom i obrazovanjem.

Veliku prepreku ravnopravnoj zastupljenosti žena u političkom životu predstavlja i nedovoljna podrška političkih partija ženama-članicama u kreiranju političkih programa i političkoj afirmaciji, iako u statutima političkih partija nema izričitih prepreka ženama da učestvuju u radu organa stranke.

U okviru podjele vlasti, žene u BiH i FBiH zastupljene su u sudskoj vlasti više nego u bilo kojoj drugoj grani. Međutim, postoji nesrazmjer između broja žena koje rade u sudstvu i broja žena koje se nalaze na visokim funkcijama u pravosudnim organima ili u sudovima više nadležnosti. Na mjestima moći i odlučivanja žene se i dalje suočavaju sa fenomenom „staklenog plafona”.

Provođenje sveobuhvatnih strateških mjera u oblasti sigurnosti (Akcioni plan za implementaciju UN-ove Rezolucije 1325) dovelo je do kreiranja povoljnijeg okruženja za povećanje učešća žena u policijskim i vojnim snagama, iako je to povećanje i dalje najuočljivije na nižim pozicijama.

Rezultati napretka ka ostvarivanju ravnopravnosti spolova najvidljiviji su u civilnom društvu, a u manjoj mjeri u oblasti nauke, tehnologije, akademije, medija i vjerskih organizacija. Zastupljenost žena na rukovodećim i upravljačkim funkcijama u oblasti finansija i poslovanja je veoma mala.

nasilje ravnopravno
trziste obrazovanje
zdravlje socijalna

 

gender-and-judiciary-BOS

Istraživanje predstavljeno u ovoj publikaciji ne pokušavaju utvrditi je li zakon u Bosni i Hercegovini (BiH) objektivan i nepristrasan niti pobijati pravnu stručnost predstavnika/ca pravosuđa.